Klapa Krijanca Rab — Ostav´ se vise mora

Opet se jutros nas cale k moru sprema

opet ga, majko, ni danas s namin nema

na sinjen moru po sve je dane, noci

i ni mu brige, do kad ce doma doci

Poste´ja, spiza i sve, vonja po ribi

da jadna mati od svakoga se stidi

a meni, cale, znaj, sve se ovo smuci

jer, nikad mira rad´ toga ni u kuci

Ref.

Ostavi, cale, vesla, brod i more

ostav´ se mora tog

ca uze sve tvoje zore

Jadnog li, majko, tog naseg zivljenja

nasega cale nan nikad s namin nema

o, zasto, majko, ti ribara, bas, uze

i tvoje lice vas zivot peru suze

Ti, radi sloge, uz svu tu muku tesku

mrize mu krpis i kupujes mu jesku

i, s calon, dizes se ti, ti u svaku zoru

i nosis artu, pratis ga sinjen moru

Ref.

Ostavi artu svu

te mrize, feral, osti

ol´ ces na moru ton

ostavit´ stare kosti