Klapa Maestral — Zbogom ostaj, moj cvijete ljubljeni

Zbogom ostaj, moj cvijete ljubljeni

‘zalud tuga i suza je ta

zlacan odsjaj u oku tvome nek’ zablista

vlazan zadnji mi cjelov daj

Na pucini gdje sunce se gasi

jedna zvijezda sve slabije sja

ona svjedok je jednoj izgubljenoj sreci

ludih zelja i mastanja

S drugim ‘zalud si trazila srecu

koju nekad sam dao ti ja

ali, znaj, ljubav prava nikada ne prasta

‘zalud mre bijela suza ta

Zbogom ostaj, moj voljeni grade

ladja odlazi u dalek kraj

svaki kamen u tebi za mene je bora

morem trazit’ cu zaborav