Zaljuljao vjetar tisinom ravnicu
u kapi kise sakrio se dan
obasjan jutrom u neki spokoj hladan
u daljinu negdje polako bjezi san
Slomljenu granu obasjalo sunce
sto rosom jutra golo tijelo krije
hraneci snove u jednom gnijezdu praznom
promrzla ptica svoje mlado grije
Ref.
Poleti pjesmo opet nasim sorom
ponesi ljubav, radost, smijeha zvon
sapni ime onih kojih nema
sto sanjali su svoj hrvatski dom
Poleti pjesmo, zvoni kroz ravnicu
probudi suncem zlatnog zita sjaj
kas nek zvoni tamburi u zicu
za sinove ti nebo cuva raj
Nosit’ ce vjetar molitvu zvonika
do zadnje suze sto je zemlja krije
u njoj su ljudi sve do dusa bosi
u njoj majka svoje cedo grije
Ref.
Za sinove di nebo cuva raj