Jedan komad papira na koji bacam bijes i tugu
ali samo nocas, jer nocas cistim svoju dusu
bacam kamenje sa srca u zamisljeni okean
nocas ne bjezim od zajedljivih pogleda
Imam svoje sitnice i ne dam ih za bolje
skromno sam odgojen da znam cijeniti svoje
eto kule i gradovi i podijelite ih gladezi
ono sto nema, cijene meni moze samo znaciti
Muziku ne kupujem, a ne kupujem ni ljubav
pa sta mi mozes oduzeti, a da me ne zaboli kurac sviju sve zanima jer nemaju svog posla
ja do pola faks zavrsio i opet mikrofon kopcam
Nije kurcenje, a tako svi to gledaju
jer moras biti obican, od toga
dalje ti ne daju, predaju mec
pa onda uvijek ista prica
Tako sam pricao pa sam digo dupe
volim pisat, volim stajlat, kad ne znas ishod volim svaki minut sto je odvojen za hip-hop druzenja, poznanstva, putovanja s tim ritmom
dozivljaj je, a to mi ne moze oduzet niko
Ref.
Mozda sam i kivan, a mozda je zdrav razum
cuvam puno u sebi, pa onda pljujem vatru
jedna po jedna se polako u meni slazu
i padnu na mjesto u mom zivotnom kolazu
Misao me ubija, a treba mi bit adut
izgubljen, zbunjen cekam kad ce suza kanut
jedna po jedna se polako u meni slazu
i padnu na mjesto u mom zivotnom kolazu
Cijeli zivot mamin sin, protumaci kako zelis
sve mi je draze sto sam to svakim danom
sto sam zreliji, nije mi nikad falilo nista
to znas i sama, naucio sam sve od tebe
Hvala ti mama, morao sam to rec
barem jednom u pjesmi, to mi je u srcu
znaci mora biti u pjesmi, jebo rimu nekad
jebo kritike, ja pisem, to zvuci kako zvuci
Meni je bitno da je iskreno, Sarajevsko dijete
ja vidim i pokusam da ne gledam, jer imam snove demotivacije mi ne treba, mislim da sam stvoren
da stvaram i zelim stvoriti
za taj smisao se necu s drugim boriti
Nije moje bolje, niti zelim da ga zauzmem
vec da oni koji zele, kroz moj stih nesto nauce ili da jednostavno, vole to cuti
muzika mi je zabava, ljubav
emocije kroz nju pustim, zaradi pare
Al’ ne zaboravi ono ljudsko, zaradi pare
jer ne zivi se od hvala, neka
zvuci glupo, niko ne zeli bijedu
al’ da sutra fino zivim bicu vam prodan u repu
Ref.
Evo ko sam ja, zaljubljenik rep muzike
prosjecan lik, ne drzim nikakve ulice
rimujem od trinaeste sta god mi padne na pamet ponekad ozbiljno, ponekad iz zajebancije
Volim svoj mir, ne bih volio biti zvijezda
al’ volim cut od publike gromoglasan pljesak
imo svoje ljubavi, mrznje, izdaje, vjernosti
al’ sve to gledam kao tezak put do prave vrijednosti
Ostajem nasmijan zbog par svojih ljudi
al’ necu ni vas lagat svaki dan nadu gubim
muzika me cupa, al’ to nekad nije dovoljno
ljudi me konstantno sjebaju ponosno
Nadjem se u bezizlazu, kako to da rjesavam
gledam u njih, ustvari ne vidim sta se desava
ne kalkulisem, emocije nisu objekti
vracam kad sam voljen, to slobodno mozes provjerit
Ali ljudski, ne digitalno, sterilno
i zbog toga ne valjam, jer to vam je danas mjerilo
necu nista mjenjat, radicu sve po nagonu
moje greske su moje, pa nek se ponavljaju
Ref.