Laki Pingvini — Dragan, Marko i Violeta

Hteo je nju, samo nju

bila je to prava stvar

zaljubio se do usiju

u danima k’o delija

Ziveo je samo za trenutke s njom

za njihove besane noci

iz raja u gradu svom

al’ gresku je on napravio tu

sto drugu je svom pokazao nju

Smetnuo on je sa uma svog

da njegov drug Dragan za ribe je Bog

ako ode u JNA, Viki ostade sama

i tako ljubav se raspala

Jos se secam tog dana

Viki je sreo njegov drug Dragan

lezeran, doteran, za druzenje lagan

Viki se primila na njegovu zvaku

a Dragan k’o Dragan da napakosti Marku

smuvao je ‘ladno Viki naivnu

Al’ nestasni Dragan smeker je pravi

njega devojka jedna samo muci i davi

Dragan je zastao, ostavio Viki

i tada se Viki nasla stvarno na dnu

i nije bilo kraja njenom kajanju

U parku sad Viki sa decom seta

Dragan ima osam, a k’o sest je leta

i pitam se cesto da li se seca

koja od ljubavi bila je veca

ostala je samo jedna misticna varka

jer vise lici Marko na brata, na Dragana, Marka