Laufer — Umorni kompas

Najskuplje rijeci

najljepsa jutra

ona je ukrala za sebe

pa prosula pred mene

Sve strane svijeta

ja ne znam vise

gdje da krenem

U mojoj glavi spava

umorni kompas

sto svojim snom krije

svaki njen glas

Stojim kao putnik

vezanih nogu

i pitam svoju bol

Zasto dok bjezim

nocima od nje, ja

ja uvijek bjezim u njoj

Ref. 2x

Pljesak mojih satova

slio se u jednu rijeku

zasto mislim, zasto sanjam

Zalutao sam u tvoje

kamene vrtove

gdje luna tiho ljubi usne

Gdje nema vise osmijeha

pa dvorskoj ludi treba

za kaznu pojesti srce

Ref. 2x