Ljeto otislo je kraju
a nebo jos je vedro, spokojno
tesko vraca sliku
kako sam izgledala
Dok pripadali smo nebu tom
uhvacena u nesnosne dane
bezizlazno stanje
bez promjene
Odrastes nabrzinu
a ucis polako
kako ostavlja se
sve sto vrijedilo je
Ref.
Nisi rekao, niti nazvao
zauvijek zasutio, odavno
otkad nas nema
A sad se ne smijem, ne govorim
pa i ne placem vise, samo zivim
ovaj nemoguc zivot s tobom
Kastav, u proljece rano
privatni smjestaj
blizina Ljubljane
kamo da krenem
gdje da se sakrijem
Da ne sjedim sa sobom
pjesme, sklonista nasa
gdje ces zauvijek
mirno zivjeti
Pjesme, ljubavi moja
koje ti nikad
vise neces pjevati
Ref.