Lidija Bacic — Trezori

Kada ja grmilo

kada je umjelo srce

da te jos voli

u svijetu suza od soli

Kada su sijevale iskre

kad su oci jos bile nam bistre

nikada vise i to mi je krivo

ta ljepota uzivo

A ja, samo bih tebe

i dzaba druge mi hvale

jer, kada ne znam za sebe

samo tvoje su oci, da me smire, znale

A ja, samo bih tebe

pa da raskinemo

kad se nauzivam srece

da opet mirno padnem na dno

Ref.

Ja i ti, trezori

puni zelja, srusenih snova i propalih nada

ja i ti, pali Bogovi

nismo ni znali kakvu smo ljubav imali

Kada je padalo

kad se nadalo srce

da ce k´o munje

nestati sve te sumnje

Kad su kapljice kise

rekle — nikada vise

i nasi su snovi

pukli kao gromovi

A ja, samo bih tebe

i dzabe druge mi hvale

jer, kada ne znam za sebe

samo tvoje su oci, da me smire, znale

A ja, samo bih tebe

pa da raskinemo

kad se nauzivam srece

da opet mirno padnem na dno

Ref.

Nismo ni znali

kakvu smo ljubav imali