Ljubisa Vasiljevic — Svi moji dani konji su vrani

Od moga stola, korak do bola

o sudbo prokleta

sa njene slike smese se meni

dva oka prelepa

Ref.

Svi moji dani konji su vrani

galopom odlaze

a moje tuge ko noci duge

nikad ne prolaze

Kome da kazem, kome da lazem

sav sam od uroka

sa njene slike gledaju budno

dva oka duboka

Ref.

Tisina cuti, kao da sluti

kisu iz oblaka

sa njene slike cude se meni

dva oka daleka

Ref.