Loki — Petar Pan

Od dve i trece prva sijecanja

zivot ce biti sreca znam

puno lijepog i ruznog

ali nista bez puno klecanja

Budim se zorom

jutro donosi crtice

jer mamina sam maza

nisam volio vrtice

Sunce sija u kvartu

u parku cujem cvrkut pticice

brija nam svima prija

dok tapkamo duple slicice

Najdebljeg na gol

najmladjeg saljem po balu

ko mali sam masto slavu

zamisljao se u finalu

Pikala se, takala se

rivala se sutala

slobodno vrijeme gutala

lopta posvud je lutala

Nisam, nisam, nisam

e jebiga ti si

pljuni pa polizi

ili smatram kao da nisi

Halali smo plejku

stara izlaske mi brani

kad vani su kisni dani

PES i debeli ekrani

Uz smijeh i dobru pricu

ti djetinjstvo prodje krace

mozda rodjen sam jedinac

sad imam stotinu brace

Ref.

Volio bi se vratit

u vrijeme korake pisat

jer nestaje bujna masta

kad vidim ne mogu disat

Tu se hala dobra sica

tu se purnja dobra gica

tu sam raso tu je spica

na srcu pise vezica

A vrijeme ide

sad klinci vise nismo

pale su prve puse

pa djevojci saljem pismo

Njene rupice na obrazima

sjecam se jos klupice

di kasnije cu purjnjat

gens sad drzim se za rukice

Prvi kick-flipovi

Alan-fordovi stripovi

a sve sam rjedje kuci

drustvo sumnjivi tipovi

Ljudi sta nose hudi

vani dok zora rudi

mama se brine

sine kad ces doci kuci

Tijelo luci hormone

mene muce dispete

tesko je tad objasnit

mulcu da jos je dijete

Laste lete

sretan od glave do pete

na fonti brojimo zjake

uz korake lijepe tete

Iz blizine te gledam

kapni vizine u timu

i leptir u stomaku

sad je ugusen u dimu

U skolu dodjem kao turist

u torbi nosim sprej i kist

dajte jos jednu bilju

ispiso sam zadnji list

Na papiru kad pisem rime

slova se stope s matrom

tiho pocinje predstava

zivot smatram teatrom

I sve se cini

odrastanje traje krace

mozda rodjen sam jedinac

sad imam stotinu brace

Ref.

Promatram ljude u hodu

svi negdje zure

da barem sad na tren stanu

kazaljke svake ure

Pa sturo gledam na ljude

brz je tempo zivota

stvarno sramota me

sto se ganja ugled i svota

Al’ sta se mora, mora se

puni busevi odlaze

sijecanja blijede prolaze

i Petar Pan tada odraste

Puni su djepovi

slatke su sitne kradje

brao sam i svoje

al’ su susjedove sladje

I one plave ispod oka

kada izbile bi svadje

danas rodile su sljive

a sutra kako se snadjes

Neko oso za poslom, a posto rob

za radit non-stop

pa danas je prosto uzet

sto te spada

Dok lovim diplomu s faksa

u ruci mi prazna baksa

cuvaj nas tople pive

hladnih zena i rada

I sve se cini

rime su moja strast

pusim frule necu past

nikada necu odrast

Skinuli su mreze klinci

vise ih ne pune

subsciberi na youtubu

sada njihove su krune

Mi smo igrali viktorije

sada stavljaju storije

vratnice nema vani

evo kamen kompa stvori je

Volio bi se vratit

u vrijeme korake pisat

jer nestaje bujna masta

kad vidim ne mogu disat

Tu se hala dobra sica

tu se purnaj dobra gica

tu sam raso tu je spica

na srcu pise vezica

Tiho je i trulo

ubijam svakodnevnicu

svatko slijedi

svoju smjernicu

Kategorizovano kao Loki