Lu Jakelic — Dok lipe cvatu

Mi oboje smo stabla

stojimo cvrsto na zemlji

svaki na svoj nacin

i svak’ u svojoj zacahurenoj tegli

Prije no sto ista uspijem ti reci

vjetar s tvoje strane me zaustavlja i prijeci

moje sunce nikad nece biti tvoje

od mene si dobio i previse vode

ja placem

Ref.

Jer na svom licu brojim godove

ucis me da ne vjerujem u lazne bogove

da sama rastem prizemljena

dok lipe cvatu da mirisem usamljena

Ja zivim svoje proljece

i pustam svoje korijenje

ti ucis me da jesen je

da rezem svoje listove

Prije no sto ista uspijem ti reci

vjetar s tvoje strane me zaustavlja i prijeci

moja sjena nikad nece biti tvoja

od tebe sam dobila previse mraka

ja sam sretna

Sto na svom licu brojim godove

ucis me da ne vjerujem u lazne bogove

da sama rastem prizemljena

dok lipe cvatu da mirisem usamljena

Ref.