Luka Nizetic — Ljubav (potopljeni svijet)

Stotinu noci ja proveo sam ovdje

plovio snovima kroz potopljeni svijet

gomile uspomena leze dolje na dnu

da mi je cut’ o tebi neku dobru vijest

Sto prvo jutro, evo budim se

u hladu naseg kreveta

bol je manja vec

a more snova sad je zatrpao pijesak

e kad bi nazvala i rekla samo rijec

Ref.

Ljubav, kad rekla bi ljubav

svi bi crni dani otisli u dim

ljubav, kad rekla bi ljubav

ja skupio bih snagu da ti opostim

Vremena ima cijelu vjecnost ako treba

na tvoje crne oci trosio bi sve

a ti si preko vode nasla komad neba

da l’ ikad zaronis u nas potopljeni svijet

I ko da nista nije bilo

ti sva pogasila si svijetla

tropskim vjetrom me dotakla

u kosti nanijela sjeverac

I ko da nista nije bilo

ti ni zbogom nisi rekla

i kud god da krenem jos me prati

samo miris tvoga tijela