Lukijan Ivanovic — Nedostajes

Hej, gde si ti

da l’ te jos isti vetar nosi

na put bez stanica

A ja k’o ja

pisem jos uvek isti zivot

od starih stranica

I ne dam, jos ne dam

ovu ljubav secanju

da odleti

I zivim, ja zivim

pa makar s tugom zaspao

zauvek

Ref.

Nedostajes, stara naviko

k’o beli sneg decembru

k’o sreca na pocetku

Oboje znamo za bolji svet

u kom smo bili jedno

jedno carstvo izgubljeno

Ref. 2x