Machina — Zurka kod pokojne Marine 2

I tako go i krvav

usto sam sa Ljilje

i u ogledalu se gledo

sad placem sad se smijem

podigo sam ruke a suze mi liju

zbog ljubavi sam

samo ovdje vrsim selekciju

I tek tada shvatih

problema sustinu

u guzvi ovoj

nisam mogo nac’ Marinu

zbog toga odstranjivah

sve jedno po jedno

ljubav ne pita za nacin

ne pita za sredstvo

I u toaletu dodjoh do Marine

sakrila se i jecala

iza ves masine

priso sam joj viteski

i pruzio joj ruku

Marina ja zbog tebe sam

izmucio muku

Al’ Marina vrisnu

smiri se Marina

hajde dodji sebi

al ona se otrgnu

i dade se u bijeg

vristah Marina ti mi trebas

mala kao zimi snijeg

I lebdio sam za njom

pod uticajem spida

sretoh Moljca usput

kako lize krv sa zida

autoputem ljubavi

narkotik me tjero

Marina ja te volim

po kuci sam se dero

I pronadjoh Marinu

na prozoru sobe

place korak blize

i Marina ode

i u tom trenutku

obuze me jeza

rekoh nemoj Maro

s takvim stvarima se ne zeza

Al parazit jeze

u Marini sjedi

strah je strasna materija

sto moze i sunce da sledi

sapnuh sidji mala

nemas razlog da se bojis

ljubav svima treba

znam, a znam Maro

da i ti mene volis

I to kad sam reko

ona oci si zatvori

i povracati poceh

pri pomisli da me voli

i promrmlja tiho

kroz krompir i salatu

sreca je sto stanuje na 13. spratu

I otvori prozor

pogleda u zvijezde

i skoci u bezdan

rece, zbogom svijete

i poce kisa padat’

za njom place nebo

i noc zanijemi na tren

da cujem kako udari od beton

Zaboli me srce

ko da ga neko kida

izgubio sam sluh i govor

nestade mi vida

cak i Moljac poce plakat’

ali jos krv lize sa zida

moj otok ljubavi potonu

kao atlantida

Stajao sam ukopan

vec svitala je zora

sirene ispred zgrade

policijska kola

ispred vrata zamor

glas iz megafona

„ulazimo lezite sa lice prema podu“

Oruzana sila

vatra sad probija

galama je u stanu

svuda policija

„ne pravite gluposti“

galamio je pandur

ako nas primorate

otvoricemo vatru

Tek sad mi je narkotik

mozak napustio

i primjetih u kakvom

sam se sranju nalazio

ucinih sta su htjeli

digoh ruke u zrak

za ljubav bi sinoc umro

al sad me bijese strah

Sjetih se svih filmova

o zlocinu i kazni

sudije i advokati

paragrafi razni

Onda sam se sjetio

elektricnog stolca

i rekoh on je ubica

i pokazah na Moljca

Moljac vec je sinoc

posle sedmog spida

odgrizo si jezik

lizuc krv sa zida

Kada su mu ruke

poceli da vezu

samo su mu oci

otkrivale jezu

Ogrnuse me dekom

i dadose mi pice

i od tudje krvi

oprase mi lice

Stavise me u kola

navukose zastor

mene voze sad u ambulantu

a Moljca u zatvor

U hitnoj su me stavili

u krevet na tockice

dobio sam svoju sobu

i jelo i pice

U tom udje sestra

veli pregled je rutina

bjese lepa kao slika

rece zove se Marina

I ubrizga mi morfijum

veli da me smiri

i smiri samo savjest

sve ostalo raspiri

Ljubav je ko lomaca

tu i nevin gori

o gospodjo Marina

mislim da vas volim