Gdje god se okrenem utvare izviru
nije ni cudo sto hodam k’o u snu
u ovom gradu ljubavi brzo izumiru
gdje da nadjem te da hodamo u snu
Stalno me progone neke oci dokone
mjere mi osmijeh, je l’ previse dug
molim te javi se, vec polagano posustajem
pojavi se da te povedem
Gdje da nadjem te da hodamo u snu
na javi sam k’o u bunilu
gdje da nadjem te ruke sigurne
Sjasu pa najasu glupave face
bez imalo stila
pitam se ponekad ima li iko normalan
ima li iko da mu dam svoj san