Maja Milinkovic — Romansa — uspavanka za dusu

Kucala na moja vrata

sitni sati, nocna zrtva

gdje si bila, duso moja

dodjoh mrtva, skoro mrtva

Zamalo je ne prepoznah

zbog promjene njenog lica

nosila je polomljena

svoja krila lastavica

Veceru joj napravila

od najboljeg njoj sam dala

gdje si bila moja

jedva sam te prepoznala

Ali moja dusa nijema

gleda i ne odgovara

iz ociju njenih lijepih

kol’ko tuga progovara

Krevet sam joj napravila

i najbolju robu dala

odzgor crveni damask

a ispod tkanina fina

Spavaj, spavaj, duso moja

spavaj da te uspavam

iztiha ti pjesmu pjevam

radije bih plakala