O, zasto
uvijek kada osjetim mir
kako kroz tijelo mi kola
zgazi ga tjeskoba
brzinom bola
Zasto tako
do kada tako, ja vise ne mogu
ni tako ni ovako
jer nije lako
jer nije lako
Udarati jako
od zida u zid
I vec me je stid
da vise od pola zivota
samo tuga, naivna dobrota
prate me k’o sjene
A kao dobrocudna neman
od koje osim suza
ja nista nemam
ja nista nemam
O, zasto
o, zasto