Marchelo — Danas necu napisati nista

To je sad, odjebi sve

slomi se i budi

sam na ulici, u kisnu

zoru bez ljudi

Gde uranjas u purpur jutra

sav zaokruzen i ponosan

sto lobanju ne potresa

distorzija kosmosa

To je sad, trijumf

sklapam stranice notesa

neotesan osecaj da sam

odvezan odzvanja

Nema tu vise nicega

sve upila je hartija

dobijena partija

protiv muza i harpija

Armija ideja vise ne

mrcvari les ganglija

sad sam prazan i spokojan

sutra, opet anarhija

Al’ sad, katarza

hodam ulicom prazan

i disem, osecam

kisu i rec „sada“

Jer pisanje je probadanje

duse ostrom olovkom

i strcanje sebe na papir

ponovo i ponovo

Sutra bicu opet

savladan potrebom

al’ to nije sad

ne ovaj cas, ne ovaj zov

Ref.

Set me free, break these

chains from my mind

set me free

you’re my muse

you’re forever a part of me

And you know I

gave you everything

now, let me be

set me free, let me be

Jer, veruj, ovi stihovi su

meso i krv i kosti

i najbolje parce duse

I hod preko strune

sa sansom da budes srusen

u ruzne bezdane mucne

gde ohole muze mrze te

To su noci kad iz glave

ne cedis nista

nece rec, a nekad

se desava instant

Kao lavina kulja iz tebe

reci i recetine

osecas moc koje posle

jedva setis se

kad nestane

Tad deluje kao magnovenje

svaki tren ideje

i trip da nece nikad

te ophrva

I tada imas odvratan osecaj

da je autor bez ideja

najbednije bice kosmosa

I to je to, ti si rob

dize te i spusta

bez pravila, bez reda

pravo sa dna do vrha

I nazad, a kraj dela je

tvoje malo „najzad“

to traje jako kratko

ali to je ovo danas

Ref.

Let me be

today I won’t write anything

anything, anything

Ni o plesu sa njom

ni o sankeru sto slusa

dok stavlja cep na

komplikovane tunele dusa

Ni o sapatu sto se

necujnim zvukom cuje

ni o lazima sto se

peglaju mukom rulje

Ni o 20 ‘iljada stomaka

podbulih od mita

ne hvatam se u to kolo

danas totalno sam izvan

Kavez na javi, kavez u glavi

a opet, blistam

i ziv sam, i danas

necu napisati nista

Samo kisa i

ova prazna ulica

i sest sati izjutra

koracam izubijan

Noci nespavanja

cigara, kafa i pica

da bi nastala prica

ili pak samo dva stihica

Al’ to sam ja, pravi ja

ne mogu drukcije

biram da me ovo spase

biram da me ovo ubije

Te su pesme sutra svacije

samo u ovaj tren

su jedino moje

zmurim i letim, nem

Ref. 2x