Marchelo — Gola vera

Ne znam sta se to u meni slomilo

sad mi se ne da molitva ni ispovest

svaki dan je k’o test, novi mec

al’ kao da vise nisam vest

Da srokam novi text za protest

na sav taj prljav ves, dajem ti rec

i dalje se gadim pizdarija

al’ ne znam sta je greh

A smeh nije zdrav smeh

a ne pamtim ni kad sam zadnji put plakao

urodjeni peh da placam ceh

pa kontam isto raj i pakao

Ovde za lovom vecno loviste

dusa se gnusa, trazi skroviste

da je ne poniste

Ciljam pesnicom u ogledalo

da sjebem cudoviste

vise ne znam u sta verujem

kad smo kod toga

U ovoj kuci na promaji ljudi daleki

k’o da svako ima svog Boga

ona iskra u dnu oka koja kazuje sta smeras

kad izbije na povrsinu

To se zove gola vera

neko ima rogatog za partnera

necija je vera karijera

neko se krsti, a neko klanja

Neko se prosto sklanja od sranja

neko cini sve po volji Bozijoj

al’ je i dalje sirotinja

neko zna celu Bibliju napamet

Al’ je i dalje zivotinja

neki siluju veru zbog same vere tako im pase

ne plase se da kusaju Boga

ko sto Bog kusa slabosti nase

Kao da tapse po ramenu laktase

lopove pederase — nije fer

ima neka tajna veza

ta tacka kad postajes zver

Kasno je

da nadjem veru u tebi

da nadjes veru u meni

jer blizi se kraj

Kasno je

da nadjes sebe u meni

da nadjes mene u sebi

jer isti smo, znaj

Vera, cale i keva veruju sinu

sin veruje u silinu ideala pa se skoluje

skola veruje u mito i skolarinu

ludi veruju u rat pa ginu

Nacija veruje u svoje heroje

a vlada u senci i senka u vladi

veruju u papirna govna koje broje

gradjani veruju policiji

Policija veruje da sve zna

nisu zastitili ni njega

pa verujem da nismo sigurni ti i ja

ljudi veruju crkvi

Popovi se bogate, rade kradom

ako je covek coveku vuk

to je zato sto takvi paze na stado

A svi veruju da je ispravno

svi veruju da je sjajno

svi veruju da je bas njihova vera

vera u ono pravo i glavno

I vise ne znam sta je zdravo

niti razumem tudji krik

ako sam sreo Djavola, nisam ga poznao

imao je ljudski lik

To nije trik vec prava priroda

uhoda hoda medju ljudima

tu se udomacio pa nije cudo

sto se vise ne cudim cudima

Milost bludnima, hrana gladnima

poneka topla rec za jadnoga

nije tesko biti fin

al’ je gadna navika sto fali ta karika

Prepoznaj svoj bol u grudima i u drugima

ma nek se jebe sudbina

moj zivot je samo moja plovidba

a evo stize i nagodba

I kada cinim ruzne stvari

i kad odlepim pa preterujem

oprosti mi to, moj stari

jer makar verujem da verujem