Marchelo — Komplikovani

Jednog od ovih dana

ulitan kao djubre

dok mi oko lesa

djuskaju svetice i kurve

Dok kasljem komadice

upropascene jetre

i rukom sto se trese

napipavam cigarete

Nisanim usta dok

blenem u belinu

nije droga nego plafon

jer sam zaspao na podu

Ne samo too drunk to fuck

nego too drunk to talk

u pokusaju da kazem –

hitnu pomoc

E, dakle, jednog od tih dana

a svaki je takav

makar bauljao

ima da pogodim vrata

Da te nadjem, da ti

kazem koj’ sam saban

sto ce za tobom crci

na deponiji sranja

Bicu oblak u pantalonama

muz i tata

i nema znaka pitanja

sve uzvicnici sada

Samo dok se sastave

dusa, muda, glava

jednog od ovih dana

mozda danas

Ref.

Zamisli da nismo komplikovani

da sam malo manje ja

da si malo manje ti

menjaj sebe da se nadjemo u tacki

samo, ko ce onda biti ti ljudi

Veceras, glumim da sam jebac

u, kako jebem, jak sam kao zemlja

a u stvari, vristim tvoje ime

mrtav sjeban

daj, zajebi sve, slomi se i budi

Ti nikad neces znati

kako boli kad si sam

dok komsinica

ima glasan seks

Ona pisti, vristi, stenje

backo je jebe

k’o da mu poslednje

ja iskapljujem ovu flasu

iznutra sav iskasapljen posle nje

I sve vreme slusaju Cecu i

pesmu kako po navici

spava u istoj majici

sto znaci da je znojavo

u materinu i da smrdi ovnujski

Al’ ti novi klinci

su dovoljno bizarni

da ih to zapravo napali

pa mi pisaju po samoci

svakim tim uzdahom rafalnim

Sanjam taj san u kom si

stavila u kupe

to predivno dupe

u taj grozni kupe

I sve je puno gustera

mile po tebi, ljube

lizu tvoju kozu

svojim jezikom od plute

Tu pored pruge

nesto poput krcme

tu ja sisam vinjak i

gledam kako da crknem

Salun a la Divlji Zapad

kockari i trulez

na revolveru ruka

na bini djuskaju kurve

Guram sise u oci

gledam s kime da se bijem

slomice mi ruke

vezbam nogama da pijem

Al’ odjednom dodje serif

otima mi flajku

trazi dokumenta

na mene dig’o je hajku

Haiku — aj’ dirni tu flajku

jebem ti majku

on skida zvezdu

baca k’о suriken, jao, majko

Dok skupljam creva

opet trazi dokumenta

kazem — evo, sad cu

al’ licne nema

Ni pasosa, sve je kod tebe

a slicne nema

bez tebe ne znam ko sam

bez tebe ne znam ’de sam

Istrcavam, posrcem o

bubreg, creva, kost

ali nema te

sjebao sam, pros’o voz

Pa zamisljam da

nismo komplikovani

da sam ja malo manje ja

i da si ti manje ti

Ali, ko bi onda bili ti ljudi

i gde je strepnja

takva mi smetas

al’ takva mi trebas

Ref.