Marchelo — Nedodjija

Cudis se zasto me ponovo vidis

to sam ipak ja tvoj pali andjeo

tvoj prognani sin onaj sa mnogo imena

Beliog, Asterox, Belfabio

Aplexas, Mefistopulos, Satana

Secas se zar ne

ti i ja imamo jedan

hitan razgovor starce

slusaj me dobro sada

Pa kako si stari

sta ima novo

vidim i dalje ti je duga brada

vidim ti sve zvezde u ocima

a pogled ne spustas do hada

Gadna tama tamo vlada

nedodjija bez broja

ljudi raznog kova i boja

sve do ognja sumpora i gnoja

Ceda tvoja cijis se dusa gnusas

vise ne maris, kockari, kuvari

lake zene, spletkari, velikani, mali

Daj stari batali ti svoje milo za drugog

ako su oni slike bogove bacam u djubre

trozubac i rogove

Gledaj Danteove prepune krugove

protuhe, uhode, ubijaju bracu

varaju drugove, gledaju u lopove

savest ih ne ugrize

jer su oni ugrizli nju, kapis

Ne vjeruju u tebe

a ti slepo verujes u njih

tvoje oci su bez zenica

prazna su tvoja nadanja

Covek je naopaka stvar

od Adama do Sadama

pada na kolena

da oprostenja budu izmoljena

Licemeran pod ikonom

koja nikad ne bese voljena

Hirosima i Nagasaki, Sodoma i Gomora

godinama i eonima

a ti trazis zlo u demonima

Tvoja deca pakosna

tvoja deca nakazna

samo je prica jalova

da to naucise od djavola

tebi je tako lakse

sve dok ti ne taknu ponos