Marinko Rokvic — U nekom gradu, ko zna kom

Nekad nam je bila ista zelja

da gradimo zajednicki dom

sad bez druga i bez prijatelja

zivis u nekom gradu, ko zna kom

Ref.

Zivot mnoge spaja i razdvaja

al’ sudbu nikom po meri ne kroji

sve sto dodje mora i da prodje

za nas sreca vise ne postoji

Kad secanja ispune mi grudi

kad zablista suza u oku mom

pusta zelja za tobom se budi

a ti u nekom gradu, ko zna kom

Ref.

Misli moje lutaju beskrajno

jos te volim, draga, dusom svom

srescemo se nekad, bar slucajno

negde u nekom gradu, ko zna kom

Ref.