Marko Kostic — Srecni ljudi

Od malenih nogu bez ljubavi jedne

rastao sam pored oca

a za nju, a za nju i nisam znao

Zivot brzo prodje, svoj sam sada covek

al’ rana osta za zivot ceo

jer trazio sam oci koje nisam nijednom sreo

Ref.

Srecni ljudi svuda oko mene

kad mi muska suza krene

o majko moja, da li me se stidis

kad nisi htela nikad da me vidis

o majko moja, zar se mene stidis

kad nisi htela nikad da me vidis

Radio je otac od jutra do mraka

da mi zivot bude kao bajka

i molio se Bogu — voli je, sine, kad ja ne mogu

Ref.