Marko Tolja — Sad nam je mrak

Mjesec spretno vraca dug

mome nemiru

hvata moj broj

prva, druga, treca, ceta

Lagano zatvara krug

dok nestaju

sve boje ljeta

Prazna obala i noc

nigdje nikog nema

Mjesec, zadnji strijelac

ja se nudim kao meta

cuvar snova ima moc

i nosi me do ruba svijeta

Ref.

I kao da je sa mnom u zrak

odnio prostor i vrijeme

ne postoji nista, nista do nas

jer to ce vratiti obicne teme

a sad nam je mrak

I kao da me vraca u san

osmijeh i ruka u ruci

tvoje oci sto traze siguran znak

lijepu se prsti i napinju usne

a vani je mrak

Ogrnuti snovima ispod ljetnjeg neba

smijemo se zvijezdama

i Mjesec svuda vreba

nisam siguran da znam

al’ osjecam da to mi treba

Ref.

A vani je mrak