Marko Zujovic — Svetac i los

Svako me pita, zasto te nema

da samnom prodjes, ko nekad nasim ulicama

oborim pogled, bez reci odem

da opet glavu, razbijem tvojim zidovima

I nema dana, da te ne zovem

a kad se javis, ja samo kazem pogresan broj

da li si sama, da li ti dodjem

makar u snove, i ako ne slazi bar to

Ref.

A s tobom, pametan sam postao lud

i svaki put, kazem zadnji je put

u mojoj glavi ti, kraj mene druga samo za broj

A tebi bio sam i svetac i los

i sve sam dao, uvek htela si jos

i boli kako me znas, kako prodajes mi laz

da sam tvoj, a dugo nisam to

I nema dana, da te ne zovem

a kad se javis, ja samo kazem pogresan broj

da li si sama, da li ti dodjem

makar u snove, i ako ne slazi bar to

Ref.

Da li je noc, da li je dan

neznam, da li si tu

da li je san, neznam

to samo ti si mogla, to da kazes tako

zasto mi radis to

Ref.