Mate Bulic — Bozic u tudjini

Daleko od rodnog kraja

opet kazem, to je zadnji put

stisne ceznja uvijek kada

Bozic je pred vratima

Cesta duga kojoj nema kraja

preda mnom je tko zna koji put

dok se kisne kapi

u pahulje pretvaraju

Dok se kisne kapi

u pahulje pretvaraju

Ref.

Sve sto mogu, odavno sam dao

uvijek iste darove sam slao

k’o da tako umirit cu srce

sto za domom vene

Varljiva je sreca koju trazis

tu gdje nemas nikog svog

uvijek zaigra mi srce

kad se sjetim doma mog

U mom kraju okitit ce jelku

zapjevati kao nekada

mene tamo nece biti

k’o ni proslih godina

Mene tamo opet nece biti

k’o ni proslih godina

Ref. 2x