Maya Sar — More nemira

Zasto opet ti tu, na pragu moje duse

opet uzimas moj mir kad dobro znas

da neke price nemaju svoj kraj

niti tuzan, niti sretan, samo kraj

Pamtim, bili smo jedna dusa

kao jedno srce kucali smo mi

sve napola, sve na ravne casti

dijelili smo tad

i tu tugu i tu srecu, dragi

Ref.

Al´ odavno te nema

na mojoj strani svijeta

pokidani konci vezu nas

na jednom moru ja

drugim plovis ti to nismo mi

Zaronim u more nemira

tamo gdje jos cuvam

mrvu tvojih dodira

jedan minut dovoljan je

da se opet vrate sjecanja

Zivot mi je prica

satkana od malih slova

rukom tvojom dugo pisana

al´ stranice polako blijede

i nove price slijede za mene

bez tebe