Vjetar liscem svira
imam osjecaj da me neko prati
ko da cujem glasove oko sebe
pitaju me koliko je sati
Tek je 2 po noci
(po noci, 2 po noci)
a djavo oce tamo
gdje san nece na oci
Prividjam likove iz proslosti
kroz objektiv vinske case
mjesam salate iz pepeljare
od dima pravim matrix
U kojem vidim
svoj inat i ponos
nekad zaboravit moras dobro
da ovdje obi olos
Buducnost pratis
kao tebe proslost
nekad kasno shvatis
al’ si dobar ost’o
Gledas u stare slike
kao da su tudje
i ljude djelis na poznanike
kad skontas sta je prijatelj druze
Neki vjecno zive
ko duhovi u tebi
sjecanja na njih vrate te
da zaboravio ne bi
Kol’ko zivot vrijedi
kad mogao bi sa vama
jos jednu litru podijelit
jos jednom jedan savit
u bit stavit ko sebi
Ref.
Fale mi neke sekunde, neki trenutci
neke stvari zalim
al’ stari aj ti moje najkice obuci
znam se rastavit od sebe
Za sankom se probudit
znam sam u studiju pit
opet su sa mnom dobri ljudi
Vi ste ono sto me isklesalo
moje ogledalo, moj paradoks
ono sto me iz sna budi
ko zna sta bi se desilo
al’ bili smo mladi i ludi
Povrijedio, bolov’o
nemam mamac samo olovo
svaki dan padnes na koljena
al’ dizes se ponovo
Nemam novaca
al’ bi ga pravio probajmo
ulicu poznamo odavno
al’ radimo u prodajnom
Tacne nosamo, kedije vozamo
i sta ne vise
neki ucili su skole
al’ sve je stela, manje vise
I kad nesto dugo se vrti
postane klise
godine postanu samo brojevi
ko to bola pise
Podjes brojat druge stvari
neki uzmi zivot ko djojstik
i onda uspiju ga pokvarit
neki bave se tudjim
al’ zalosno je to ustvari
Kad cijeli svijet je veliki izlog
a mozes samo oci parit
moji drugovi su postali svasta
je l’ tako kume
Ja posto sam svasta
al’ samo tako umijem
a dok sve se cini nestvarno
samo Boga se bojim, ovo stojim
zao mi je sto nekim nisam rekao da ih volim
Ref.