Jos jedino ti me tjesis
i razumijes, mati
jos jedino ti me znades
njezno dozivati
Toplina mi grudi puni
osmijeh vedri celo
dok sam pokraj tebe, majko
sve mi je veselo
Zar izgubit’ tebe moram
utjehu jedinu
o, zar neces vjecno zivjet’
svom jedinom sinu
Ima l’ spasa il’ pomoci
da potrazim lijeka
zelja mi je, i ti moras
zivjet’ dovijeka
Dvadeset me, majko, ljeta
doziva u krilo
nikad u tvom blagom oku
tuge nije bilo
Mislio sam danas, sutra
i zauvijek mati
da ces vjecno njeznim glasom
sina dozivati