Meritas — Odlazak

Sad mirno ostavi me tu

na podu, nalik djetetu

rukavom skupljam prasinu

u svome zutom dzemperu

U tvoj se korak uvlacim

u tvoju kozu oblacim

da shvatim, i da prihvatim

da sebi sebe oprostim

Ref.

Aa pada mrak, aa odlazak

nevidljiv, i nepoznat

vrata nam otvara

i zatvara

U svoju vlas pretvori me

u kruh i koru narance

i negdje opet stvori me

kad nikog drugog ne bude

Ref.

Sad mirno ostavi me