Metak — Gastarbajterska

Otisli smo jedne hladne zore

u daleku nepoznatu klimu

u daleke nepoznate gore

u daleku neku tudju zimu

Otisli smo jer smo tako htjeli

zeljeli smo da nam bude bolje

sve smo htjeli, sve smo tada smjeli

otisli smo od vlastite volje

Ref.

Gdje je kamen na kojem smo rasli

gdje je trava gdje smo ovce pasli

gdje je janjac i kruh ispod peke

o, gdje su one mladosti daleke

gdje je moja cura sto se smije

gdje je vrijeme koga vise nije

Vec smo drugi i puni valute

bas nam nista, bas nista ne fali

a nasi doma uopce ne slute

koliko smo u snu kucu zvali

I sanjamo sve to vrijeme dugo

da se jednom vratimo k’o ljudi

nesto posve da budemo drugo

da nam draga od srece poludi

Nadamo se da ce jedne zore

pred ocima puknuti ravnica

pred ocima modriti se more

da ce suze kapati niz lica

Kriknut cemo tada tako glasno

brda ce se zatresti od jeke

Ref.

Kategorizovano kao Metak