Mia Dimsic — Pomice se sat

Vrijeme je da skupim stvari

nadjem neki mali stan

maknem onaj kufer stari

malo cesce idem van

Desna noga je vec presla prag

lijeva naivno jos ceka znak

ali ne moze se unatrag

dok se sumrak pretvara u mrak

Ref.

Kao da lagano dani se skracuju

ove se nedjelje pomice sat

rujan kad krene, rascvjetalo vene

ma, trebala sam to znat’

Od svih mogucih imena

za ovakav zagrljaj

dok se sulja treca smjena

najpogresnije je kraj

Stoput rekla sam si istu stvar

dok sam prelazila ovaj prag

da si malo gori bio bar

da mi barem nisi tako drag

Ref.

U stan cu preseliti staru gitaru

i klavir cu zgurat’ u kut

pa kad ti se svira

kad negdje si blizu

naleti bar jos koji put

naleti bar jos koji put

Ref.

Kao da lagano dani se skracuju

ove nedjelje pomice se sat

vjeruj mi, htjela sam

al’ nisam uspjela

vise od ovog dat’

Jer pomice nam se sat

jer pomice nam se sat