Mica Petrovic — Tera kola Mitar rabadzija

Tera kola Mitar rabadzija

popustio uzde na konjima

konji stari, Mitar jos stariji

kroz sesir mu pramen kose viri

Pusi lulu, dimove odbija

pa posao za svojim mislima

i seca se kad je momak bio

i kolima seno prevozio

U varosi kad seno naplati

on ne zuri kuci da se vrati

usput svraca u drumske mehane

cekaju ga krcmarice mlade

Vino toce, pevaju cigani

rabadzijo kafane se mani

a on junak, becar i delija

svaku casu naiskap ispija

Budan Mitar, divan sanak sanja

al’ ne vidi jada iznenada

preko puta savila se grana

ostade mu bez sesira glava

U tom stize pred svoju kapiju

i ugleda zenu Jevrosimu

dubok uzdah iz grudi se ‘ote

tezak li si, tezak, moj zivote