Miki Jevremovic — Mjesece, ti stari druze moj

Nad morem vec polako pada noc

poneki galeb umorno se javi

vjetar u liscu suni

srce se tugom puni

suza u oku mom se javi

Gledam u moru odsjaj lika svog

nejasnu sjenu sumornu i dugu

ja nocas nekog trebam

nekog da bol mu pricam

da mu se povjerim k’o drugu

Ref.

Mjesece, ti stari druze moj

sto si uvijek tu kad nikog nema

pricat cu ti nocas zivot svoj

dok se moj brod na dalek put

uzalud sprema

Mjesece, ti stari druze moj

ti sto znas da ja jos jednom gubim

udji sad kroz prozor tiho k njoj

i njezno sapni joj u snu

koliko je ljubim

Svud cujem nju i vidim samo nju

u zadnjem svjetlu sto nad morem bdije

al’ poput morske pjene

gube se oci njene

ostaje samo njen glas i ime

Ref. 2x