Mikrii — Usamljen

Kada sam se slomio, davno bilo bese

suze jedino ponekad, zele da me tese

vrlo brzo proslo je, vec zivota pola

osmeh je na licu al’ je sagradjen od bola

Lice koje nije lepo, vesto sada krijem

dok odbrojavam dane novu masku sijem

moje su misli jedna vrlo pusta zona

ali prevelik je teret jer je emocija tona

Nikad ne govorim nikom ono sto me mori

srce moje godinama sa bolom se bori

andjeli srece su od mene davno ruke digli

borili se da me spase ali nisu stigli

Vrlo brzo se to desilo, zavrsio na dnu

kao da za sekund sam se nasao na tlu

u samoci brojim suze, koje kvase lice

u svitanje zore ja se pitam kako bice

Kada svane dan, da l’ cu opet tuzan biti

i od bola da l’ cu uspeti se skriti

da l’ ce ikad svanuti mi jedno jutro bolje

da l’ cu vise ikada imati ja volje

Razmisljam o tebi usamljen, svakog sata

bez tebe sam ptica izgubljena i bez jata

ne mogu da poletim sada povredjenog krila

kada sam ja pao sad se pitam gde si bila

Ali ja se setim da ti ne znas sta je patnja

za razliku od tebe, samo tuga mi je pratnja

izgubljen i sam po stazi usamljenih setam

drago mi je jer ja tamo nikome ne smetam

Kad zatvorim oci, zelim poc’ u zemlju snova

na putu do snova sresce mene tuga nova

da izbegnem taj susret, znam da necu moci

drugog puta nema, kojim bih ja mogo proci

Jedina si bila koju sam ja ikad hteo

ali nasa prica nikad nece imat’ drugi deo

gledam u daljinu, jos se nadam da ces doci

mozda svatices ti nesto pa ces meni opet poci

Ja sam tako izgubljen, znam da nece biti tako

ti to ne razumes, u zivotu nije lako

nisam bio bitan, ja sam tebi bio svako

razmisli ti sada, sto sam onda plako

Emotivno prazan kao stih bez reci procitan

puna mi je glava ali nemam sta da ispricam

pesma nije ista ako o tebi ne razmisljam

noci nisu iste ako tebe ja ne zamisljam

Dok gledamo u zvezde, lezis mi na ramenu

nekad pored mene, sad si nestala u plamenu

onom istom koji si, sama ti upalila

one noci srce mi ko hartiju zapalila

Stare rane bole kada ime ti se spomene

osecanja koja imam zelim da se promene

uvek si ti davala, volju mi da zivim

volje vise nema i za to tebe krivim

Al’ i ja sam kriv, sto sam smrtno tebe voleo

sada sam ja svestan da te nikad nisam boleo

kao sto ti bolis mene godinama vec unazad

lazem sebe, ali znaj ne zelim nista nazad