Miladin Sobic — Cudna krcma Zana

Svi mi kazu da sam pijan

odkad jednu malu sretoh ja

svi mi kazu da sam pijan

a od cega, niko ni ne zna

Svi mi kazu da sam pijan

i da mi je cesto crven nos

svi mi kazu da sam pijan

srecan, neocesljan, neobrijan

neobrijan

A meni zivot cemer nosi

mnogih zelja krah

hoce da mi napakosti

djubre, i utjera strah

Iz dana u dan pusta nokte

da mi vidi krv

a ne shvata, mnogo hoce

uzalud mi truje voce

uzalud mi zeli biti trn

A iz tih jada drustvo moje

kaze da mu ne pomaze

ni konjak ni vinjak

cigarete, noz i tuce

ili sve moguce silne pare cak

Pa uhode me nocu, danju

otkrit tajnu cudnom stanju

srecan pijan, a trezvenjak

Traze krcmu koju krijem

hoce pice koje pijem

da im svane dan

a niko ne zna

Ref.

Moja Zana

ti si krcma i kafana

u njedrima bombe dvije

krcmarice najmilije

Niko ne zna, moja Zana

ti si pice i kafana

puna njedra bombe dvije

utociste najmilije

U tjeskobi i u sjeti

kad mi prodje dan

golem jecaj, teska suza

poremeti plan

Kad se vrati da se sveti

neki stari grijeh

ispred vrata sobe moje

kad zacujem od zivota

podrugljivi sm’jeh

Znas da mi tu nikako

ne mogu pomoci

konjak nit’ vinjak

cigarete, noz i tuce

ili skole kako uce

silne pare cak

Otisnem se kao sjena

od ugla do ugla

kradom kroz c’jeli grad

odem krcmi koju krijem

mome picu sto ga pijem

dok ne svane dan

niko ne zna

Ref.

Samo znaju da mi kazu

da sam pijan

otkad jednu malu sretoh ja

da mi kazu da sam pijan

a od cega niko i ne zna

Ref.

Niko ne zna, moja Zana