Daleko negdje od ovog grada
gdje gladan vjetar bjesni i rusi
zivio jednom jedan dobar starac
s kosmatim psetom i s jadom u dusi
Nikada ga mozda upoznao ne bih
al’ me jedno vece dalek put navede
kraj kolibe jedne sa propalim krovom
kad glas jedan zacuh
kad glas jedan zacuh, kao moga djede
I evo sto se cudno nakon toga zbilo
zagrli me starac, metnu me u krilo
gledah sjetne oci, izborano lice
u jezivoj tami vlazne kolibice
Dok pokrenu se brada, zadrhtase usne
i sa bolnom pricom otpoce bas tu se
kako nekad lijepo u mladosti bjese
al’ se mora radit’ kako drugi htjese
I tad sudba crna na zemlju je pala
otadzbina zvati iz krvi je stala
i on podje smjelo gdje se ‘mre i pada
tek procvala mladost gdje grca i strada(2x)
Oduzi se vece, oduzi se prica
a na polju hladno zima luda cica
a ja u toplini starcevoga krila
gdje je moja dusa lagan san usnila
I kao kroz maglu slusao sam cicu
gdje o svom zivotu meni prica pricu
imao je zenu i tri sina zlatna
ali mu ih ote podla ruka ratna
I teku rijeci i suze sa njima
iz starceva grla rastu kao plima
ona strasna zima, ohola i ljuta
k’o da sve je cula, pa k’o da ucuta
Svjedok ove price i pseto je bilo
kraj umornih nogu sjetno se sakrilo
i cvileci tiho starcu se cudilo
sto je mjesto njega mene prigrlio(2x)
Probudi me starac, na noge ustade
ova gorka prica kao da nestade
a ranjena dusa sapnu na sve to
da od svega ipak ostade to pseto
Nikada ga mozda upoznao ne bih
al’ me jedno vece dalek put navede
kraj kolibe jedne sa propalim krovom
kad glas jedan zacuh, kao moga djede
moga djede, moga djede