Milan Mitrovic — Amnezija

Popilo se sinoc dosta toga

gde sam bio, s kim sam pio, pitaj Boga

pitao bih, ali stvarno nemam koga

pored sebe nikog svoga

Sve se muti i nista mi nije isto

samo tvoje belo lice vidim cisto

prekasno za „necu vise“ i „izvini“

ne pomazu kafetini

Ref.

Amnezija, amnezija

bas mi godi, bas mi prija

‘ajde zivot zasladi

dodji pa me ohladi

ponovimo proslu noc

Amnezija, amnezija

srecna ti si, srecan i ja

‘ajde zivot zasladi

dodji pa me ohladi

srce vice „upomoc“

Popilo se sinoc vise no sto mogu

al’ samo se jednog secam, hvala Bogu

tvoga tela, mracne sobe, kapi znoja

neznih reci „sad sam tvoja“

Sinoc moja, sutra budi cija jesi

svud’ te trazim, hocu da se opet desi

i drugi put ja cu, veruj, srca rada

naci put do ovog grada

Ref.

I ruke oko vrata, svima iz inata

neka cuju, neka vide svi

ni za sta da brinem, zvezde da ti skinem

pa sta ako ime ne znam ti

Ref.