Mile Kitic — Kuca kraj puta

Idem gde me srce vodi

ponovo ce da se rodi

ono sto je odavno

u njemu umrlo

Idem gde je zemlja setna

sto je pamtim od deteta

ostala je pusta

crn je gavran nadleta

Nedostaje mi ta

trava zelena

neko da me zna

i na pragu doceka

Ref.

Sve mi to nedostaje

da mi dusu ugreje

taj vazduh i voda

svi od mog roda

stari bagrem moj

Sve mi to nedostaje

da mi dusu ugreje

ta kuca kraj puta

i svaka minuta

zivota u njoj

Ide zivot i ja sa njim

gde god da ga potrosim

sa istom se zeljom

uvek probudim

Videle su oci moje

ceo svet, al’ kao sto je

ovo sunce nase

nigde tako ne greje

Ref.