Milo Hrnic — Jedan covjek sa gitarom

Pricala mi cesto mati

o covjeku sa gitarom

kog je srela jednog ljeta

zavoljela ludim zarom

Dala mu je srce svoje

k’o sto zena moze dati

mnogo dana, mnogo noci

cekala ga da se vrati

Ref.

Jedan covjek sa gitarom

ko zna kuda sada luta

sa ocima punim tuge

sa dusom vagabunda

Jedan covjek sa gitarom

morao je dalje ici

kad bi makar samo znao

koliko na njega slicim

Vidio ga nikad nisam

al’ osjecam da ga volim

makar mozda on i ne zna

da sam ziv i da postojim

Ref.