Mira Vasiljevic — Duni vetre nek planina huci

Duni vetre nek planina huci

da ne cuje niko uzdisaje

mladih srca koje ljubav muci

Jer niko nece verovati

koliki su boli osim onih

cije srce jos i sad boli

Moju srecu odavno odnese

onog dana kad me udadose

od voljenog tada rastadoh se

Tad mi niko nije verovao

kako ljubav boli

dadose me za onoga

kog srce ne voli

Zalud sada u nekog se nadam

da mi vrati izgubljenu ljubav

da ne patim vise dane jada

Duni vetre osvezi mi lice

nezno pomiluj ga

da se setim mog voljenog

da nestane tuga