Mira Vasiljevic — Ko’t pokida sa grla djerdane

Ko’t pokida sa glra djerdane

ko ti prosu biseri merdzane

jutros rano ja u bastu mati

podjoj prve jorgovane brati

za djerdan mi zape rosna

grana pa ga prosu ispod

jorgovana

A sto su ti mutne oci tako

ko da nisi spavala nikako

negde slavuj pevase sa

grane ja slusah sve do

zore rane, mila pesma

zanese me opi, od miline ja

oci ne sklopi

Kceri moja tugo moja jao

a ko ti je jelek raskopcao

ne karaj me moja majko

mila jer i ti si nekad mlada

bila mladost bujana a i zora

rujna raskopcase moja njedra

bujna