Mira Vasiljevic — Prazan medaljon

U medaljonu na grudima

tvoja je slika Dragane

ona mi blazi tugu moju

skracuje noci besane

Sad tvoje ruke drugu grle

srce i dusu dajes njoj

od mene trazis sliku ovu

bolje mi uzmi zivot moj

Evo ti vracam sliku ovu

prazan osta medaljon moj

sa njom ti saljem dusu

svoju ti je pokloni voljenoj