Mirko Lukovic — Cetvrti dan (feat. Jelena A. Vlahovic)

Brisem tvoj broj, nista mi ne znaci

sad dok si u fazi trazenja sebe

i ti moj obrisi

neki klinci sede ispred zgrade

i bas ih briga

Nova godina je stigla

igra kojoj i dalje ne znam ime

i ne mogu da kazem da mi bas uvek prija

stize mi poruka, ruka ne ceka

Vadim telefon iz dzepa

pomislim kako je lepa nova zgrada na uglu

i kako ne znam sta cu da odgovorim

ako je poruka tvoja, ali nije

Odgovaram ortaku

pitam ga da li hoce da pije veceras

uzecu lovu iz steka

tek je jedan

Sedam u kola, necu da rolam

vutra me smara, okrecem volan

u dva dima gorim pljugu do pola

Jos jedna skola, a kolona trola

uvek napravi zastoj

nocni saobracaj je raspad

u tvojim rukama je rasplet

Cekam da se toga setim kako sam dospeo ovde

ne znam

lepo sam sebi rekao na vreme

a ti si opet tako daleko

Ref.

Cetvrti dan se ne javljas

pucam kao komad stakla ispod kamena

iz straha da te nemam

na vreme te zaboravljam

Cetvrti dan se ne javljas

pucam kao komad stakla ispod kamena

iz straha da te nemam

sve na vreme prekidam

A oci pune sumnje i tuzne

kao da lazu da nemaju sta da pruze

nije mesto, nije vreme

nisi spremna da ovo uspe

u to vec verujem

Pisem i brisem i gledam da disem u taktu

a na vratu ti mi jos uvek mirises

neko trubi iza mene

stojim u mestu neko vreme

shvatam da je na semaforu zeleno

i da svi cekaju da krenem

Ubacujem u prvu i javljam ortaku da stizem

ja castim veceras

ne znam kako drugacije

da ti budem blize jos jednom

Kazem sebi ne pristaj na malo

a bas se sve tako brzo odigralo

nisam stigao da mislim

usla si u moj zivot tiho, a sada klizis

Nisam ni za tren mogao da pretpostavim

da sam opet u stanju toliko

da se prepustim i znam

da je vreme za to, nije

Pustam masti na volju

i vidim tvoj dodir i pogled se krije

a smejes se i imas usne pune, okrugle

to me izludjuje

srecan sam sa svakom recju

koju mi ta usta upute

Ref. 2x