Miroslav Ilic — Polomicu case od kristala

Ljubio sam usne sa kojih med kaplje

i sanjive oci gde se ceznja krije

slusao sam brezu dok jablanu sapce

proci ce nam zivot, zar ti zao nije

Ref.

Polomicu case od kristala

pocupacu bokore od lala

otkinucu jos dve zice, jos dve strune

ostavicu violinu neka trune

Kad vec nema snage, moci

da mi vrati dane, noci

kad sam jah’o vranca, ata

sto djerdana strg’o s’ vrata

pocepao jelek tesan

ludovao mahnit, besan

Proveo sam noci ljubeci bez mere

ali pustom srcu nikad dosta nije

ono bi k’o nekad jos ljubavi htelo

ne mari za bore sto prekrise celo

Ref.