Miroslav Ilic — Vesna stjuardesa

Jarko sunce, mesec, zvezde

i plava nebesa

pozdravljala si, pitala

Vesna stjuardesa

Molim sunce, pitam mesec

svaku zvezdu sjajnu

da l’ narucje ima nebo

nek’ otkriju tajnu

‘Ko li ruke pruzi svoje

i narucje dade

da ublazi bol na zemlju

ziva Vesna pade

Ziva sreca u nesreci

tajna u prirodi

u kojoj se mlada Vesna

po drugi put rodi

Primise te punim srcem

braca i sestrice

prijatelji nasi, Cesi

Srpske kamenice

Pomogose i svi mole

da ti bude leka

i da tvoja svadba bude

svadba ovog veka

Milioni ljudi sveta

sve bi za te dali

da bi jednog dana s’ tobom

Vesna zaigrali

Mladi momci i devojke

brat, otac i mati

na svadbi ce Vesni svojoj

srecni zaigrati

Nek’ prangije zoru grme

nek’ plamte nebesa

nek’ se cuje udaje se

Vesna stjuardesa

Na svadbenom putu Vesna

tamo ces otici

Ceske Srpske kamenice

ponovo obici

Poljubices svaki kamen

veliki i mali

gde su tvoji prijatelji

vecito ostali

Uzdahnuces svaku stopu

i tuge i srece

suzom sete zalit braci

namenjeno cvece