Mata je rodjen jedne nedilje
cetrdeset neke godine
otac nije za njega ni znao
s kriznog puta kad se vratio
Zivili tako skromno al’ ponosno
u selu malom pitomom slavonskom
seoske babe nisu ga volile
kad krene sorom navuku firange
Ref.
A ja, k’o da ga vidim jos i sad
u kas vraca konje s pojila
selo prica, Matu ne briga
samo konje brze potjera
Onda je dosla devedeseta
otac rece sad il’ nikada
i Mata krenu k’o iz nekog sna
bez igdje ista al’ srca velika
Te su mu zime brata ubili
spalili selo, konje odveli
oca su nasli nakon mjesec, dva
slomila ga tuga velika
Ref.
Bio sam s Matom prosle nedilje
kod crkve poslije mise jutarnje
uz njega sin mu i djeca bratova
pa gdje si Mata, kako je, pitam ga
Veli mi, sve ce biti k’o ranije
opet ce selo okitit’ kapije
sve cemo vratit’, al’ jedno nikad ne
uspomene sto su nam nestale
Ref.
Selo prica, Matu ne briga
samo konje, ‘ajde