Miso Kovac — Dalmaciju disen misto zraka

Tu di krila galebovi sire

di se s nebon sastavilo more

stare none priko skura vire

cvate moja smokva tvrde kore

Ne mirujen, kada cujen price

sve je teze, nije isto vise

kraj komina prva slova srice

malo dite, Dalmaciju dise

Di san korak napravija prvi

jos me vuce ista zeja jaka

samo more tece mi u krvi

Dalmaciju disen ´misto zraka

Di san oca sahranija svoga

neka mu je vjecna zemja laka

da se doma vratin, molin Boga

Dalmaciju disen ´misto zraka

Tu di mirno pohode na misu

di su kuce gradjene u znoju

di ric judi pogazili nisu

ja jos pamtin prvu jubav svoju

Znan da zemja propala mi nije

sve dok ima u ocima sjaja

dok se zivi s guston, ka´ i prije

Dalmacija nece imat´ kraja

Suzon majke di se kamen mrvi

di je tako cista dusa svaka

samo more tece mi u krvi

Dalmaciju disen ´misto zraka

Di se nocu okupe na rivi

mlada srca kucajuc´ iz mraka

tu di se, uz kruh i vino, zivi

Dalmaciju disen ´misto zraka