Miso Kovac — Dalmatinska

Kako suton vise pada

cutin jace miris bora

cujen zvona moga grada

sanjan kucu pored mora

Vratit cu se rodnon Gradu

dobra vecer, uzorita

zapivati mu baladu

da mi dusa bude sita

Ref.

Kad ugasin zadnju svicu

oden nebu previsoku

zivija san i umrit cu

s Dalmacijon u mom oku

A kad sutra svetoj Ani

prijatelji me odnesu

to je zivot reka´ stani

necu minjati adresu

Napisa´ san pismo cali

vec je proslo tol´ko dana

njega nema, mati fali

maslina je neobrana

Ref. 2x