Miso Kovac — Vracam ti se, Dalmacijo, mati

Grubo me je privarilo vrime

priko noci splelo mrizu bora

starija san nosec svoje brime

san ka leut daleko od mora

Isplaka san svoje dane lise

sva su bila zatvorena vrata

gospe moja, ja ne mogu vise

stat ce srce poput starog sata

ladne su mi, ladne ove kise

a na jugu i zime su od zlata

Ref.

Vracam ti se, Dalmacijo, mati

umoran san, negdi moran stati

kad nan rane i dusu i tilo

svako trazi materino krilo

Vracam ti se, Dalmacijo, mati

salji klapu da me puten prati

zapivat cu, nek proplace stina

evo, majko, evo tvoga sina

Kad san stiga blizu rodnog zala

kad san vidi skolje i vapore

suza mi je pobigla i pala

teska suza, slana kao more

Osta san bez rici od lipote

pijan od srice ka od crnog vina

zalud ti je bilo, moj zivote

ovo more moja je sudbina

zalud ti je bilo, moj zivote

ove niti sezu iz davnina

Ref.

Zapivat cu nasu od starina

Dalmacijo, evo tvoga sina